Pacijenti koji nisu protetski rehabilitirani hranu gutaju slabije prožvakanu i nedovoljno obrađenu za daljnju probavu. To rezultira kako želučanim tako i crijevnim problemima. Takva hrana negativno utječe i tijelesnu težinu.

Nedostatak zubi u ustima uzrokuje smanjen tonus mišića usana, te dolazi do „obješenosti“ kuta usana što može rezultirati bolešću heilitis angularis (žvale)

Čest problem kod starijih pacijenata je i nedostatak sline koji nastaje iz više razloga, zbog toga je potrebno provoditi terapiju umjetnom slinom kako bi se izbjegle infekcije gljivicom kandidom ili nekim bakterijama.

Pacijenti koji nose proteze znaju oboliti od bolesti nepca palatitis prothetica. Bolest se očituje upaljenim nepcem a rezultat je također gljivične infekcije kandidom. Da bi se bolest izlječila potrebna je kvalitetna higijena proteze i usne šupljine.

Gore su navedeni najčešći problemi starije populacije no gotovo sve teže bolesti usne šupljine (parodontitis, gingivitis, leukoplakija, eritroplakia, rak usne šupljine itd. ) se javljaju u kasnijim godinama. Neizmjerno je važno starije pacijente redoviti voditi na kontrole i terapije kod svoga stomatologa.

Amalgami i srebrne slitine daju sivkastu boju dok zlato daje smeđu boju. Ukoliko primjetite nastanak takve promjene u blizini neke restauracije diferencijalno dijagnostički je potrebno uzeti mogućnost tetovaže prije nego li se zaključi da je neka pataološka promjena. Na rendgenu se tetovaža jasno može vidjeti, a terapija je kirurško odstranjivanje.

Totovaže nisu opasne, te ukoliko ne smetaju estetski nije potrebno provoditi kirurške zahvate.

Povezanost okluzije i posture je odavno poznata ali se u terapiji rijetko kad primjenjuje. Žvačni mišići donju čeljust mogu pritisnuti u tolikoj mijeri da se na griznim prlohama zubi stvara sila od oko 800N (cca 80kg). Ukoliko ta sila nije ravnopravno raspoređena po preostalim zubima i priležećim strukturama dolazi do disbalansa optrećenja i mogućeg oštećivanja udaljenih struktura. Sile koje  nastaju na zubima prenose se na zubnu pulpu i parodont pa preko kostiju čeljusti na bazu lubanje. Od baze lubanje sila se dalje usmjerava na kralježnicu i cijeli skelet. Ukoliko je sila unilateralna njezin traktorij je nepravilan pa se usmjerava samo na jednu stranu kralježnice, što dugoročno gledano uzrokuje probleme sa zglobom, sluhom i posturom jer kralježnica konstantno „pati“ zbog unilateralnog pritiska. Suprotna sprega je također pristuna, ukoliko se previše opterećuje jedan mišić sila se usmjerava kralježnicom u druge dijelove tijela i na taj način se neutralizira. Ljudsko tijelo je neodvojiva cijelina i nikako ne bi trebalo razdvajati jedan sustav od drugoga. Ukoliko imate problema sa kralježnicom i bolovima u vratu možda bi trebali pitati svoga stomatologa imate li pravilan zagriz i da li vam je jedna strana previše opterećena.

„Škrugtanje zubima“ je pojava koju svakodnevno ima veliki broj populacije (6 milijuna ljudi samo u Engleskoj). Stručni naziv takve pojave je bruksizam te predstavlja veliki problem ponajviše u mladoj populaciji.  Kod takvog poremećaja pacijent klizi donjim zubima po gornjim te ih nepovratno oštećuje. Žvačni mišići mogu proizvesti sile i do 80kg, a kada se takve sile apliciraju na zube (pogotovo prednje) dolazi do njihovog oštećenja. Bruksizam se najviše povezje sa stresom, bilo da je riječ o dnevnom strenu ili o onom „nakupljenom“ koji preko noći nesvjesno izbacijemo putem bruksiranja. Oštećenje zuba može biti toliko da se čak otvori put u zubnu pupu (živac). Veliki problem bruksera je što im se zbog tako rapidnog rada donje čeljusti osnaže žvačni mišići te je većina terapijskih metoda upitna. Naime pacijent sa tako snažnim mišićima će lako slomiti većinu protetskih ili konzervativnih radova. Treba se voditi slijedećim naputcima:

1. Brukisizam ne nastaje u kratkom vremenu i isto tako nije ga moguće u kratkom vremenu izliječiti.
2. Problemu moramo naći uzrok jer liječenje posljedica je samo trenutno.
3. Pacijent mora biti spreman na suradnju jer terapije koje se danas koriste za liječenje bruksizma iziskuju veliki trud i povjerenje kako terapeuta tako i pacijenta.
4. Kada se izloira problem potrebno je djelovati i na posljedicu i na sam problem.

slika 1 – nesaniranim bruksizmom se zubi mogu dovesti u stanje na slici, što znatno otežava liječenje

Često bruksizam nije ograničen samo na zube već se poremećaji prenose i na okolna tkiva i strukture, a ono što najčešće nastrada je čeljusni zglob i žvačni mišići. Pacijenti koji boluju od bruksizma pate od artritisa temporomandibularnog zgloba, glavobolja, zubobolja itd. Niti jedan od tih simptoma se neće izliječiti „samo od sebe“ te ukoliko osjetite ili vidite da su vam zubi osjetljiviji ili kraći nego što su bili a možete svoj život ili posao opisati kao stresan svakako se javite stručnjaku koji su kompetentni za liječenje ovakvog problema.

1. Fluor je potpuno prirodni mineral koji je nalazi u mnogim prehrambenim proizvodima te u pitkoj vodi.
2. Kada se fluor ugradi u zubnu caklinu čini je znatno čvršćom i otpornijom na karijes.
3. Obogaćivanje pitke vode fluorom se istražuje već 50ak godina i pokazalo se da konzumacija takve vode smanjuje kvarenje zubi za 50-60%.
4. Jako je malo zamalja svijeta koje imaju prirodno vodu obogaćenu fluorom sve ostale moraju svoju vodu dodatno obogatiti.
5. Dodatak fluora u zubnim pastama smanjuje pojavnost karijesa za 50 %
6. Do treće godine trebala bi se koristiti pasta sa 1000ppm floura, nakon treće preporučeno je koristiti pastu sa 1350 – 1500 ppm fluora (ppm je obilježen na ambalaži zubne paste)
7. Fluoridni lakovi koje aplicira stomatolog mogu dodatno zaštiti dječije zube od karijesa
8. Upotreba fluoridnih lakova je zadnjih godina u velikom porastu
9. Nema statistički značajnih dokaza za negativne pojave obogaćivanja vode fluorom
10. u Engleskoj je postotak karijesa u statistički značajnom padu otkako se koriste fluoridni lakovi

Posjetite svoga stomatologa i zatražite da Vašem djetetu aplicira fluoridni lak, korist je višestruka a dijete će svakako imati ugodnije iskustvo te zdravije zube.

Izvor : http://www.dentalhealth.org

Što su implantati?

Dentalni implantati su metalni (titanski) vijci koji se ugrađuju u zdravu kost. Njihova namjena je nadomjestiti zubni korijen koji je izgubljen iz bilo kojeg razloga (karijes, lom, nedostatak od rođenja…)

Jesu li implantati sigurni?

Implantati prolaze vrlo stroge kontrole prije nego ih možemo koristiti kao terapijsko sredstvo za pacijenta. Implantat se iz svoga tvorničkog pakiranja otvara neposredno prije zahvata. Ukoliko je higijena ispravna implantati se ne odbacuju u 95% slučajeva te dugi niz godina služe svojoj svrsi.

Imam neke svoje zube, mogu li i dalje ugraditi implantate ili moram vaditi svoje zube?

Nema potrebe za vađenjem zdravih zubi u svrhu ugradnje implantata. Implantati samo nadomještaju zube koji nedostaju.

Može li se implantat ugraditi na sva mjesta gdje mi nedostaje zub?

Na žalost postoje slučajevi kada kost u koju se implantat mora ugraditi, kvalitetom ili kvantitetom nije dovoljno dobra. U tim slučajevima se može ugraditi umjetna kost te kada se ona poveže sa zdravom kosti ugradnja implantata je moguća.

Boli li ugradnja implantat i osjećam li implantat u kosti?

Ugradnja implantata je zaista mali operativni zahvat koji se izvodi pod lokalnom anestezijom. Ukoliko je pacijent miran i spreman za zahvat, anestezija potpuno blokira sve osjete na tom području. Nakon što anestezija popusti moguća je bol i neugodan osjet zbog samog zahvata i procesa zacijeljivanja. Ta neugodnost može potrajati nekoliko tjedana ali gotovo nikad nije jako neugodna i može se ukloniti standardnim analgeticima.

ŠTO JE TOPIKALNA FLUORIDACIJA?

Topikalna fluoridacija se provodi uglavnom u stomatološkim ambulantama i trebalo bi je provoditi nekoliko puta godišnje. Važna je zbog toga što se posebnim pastama premazuju zubi i koncentracija fluora se višestruko povećava. Tako velika koncentracija flura ima slijedeća djelovanja:

• smanjuje nastanak karijesa
• povećava obranu zuba od karijesa
• zaustavlja početni karijes
• povećava količinu i kvalitetu sline
• zaustavlja bakterije u razvoju
• smanjuje kiselost u ustima
• čini zube zdravijima i otpornijima

Postoje mnoge paste koje sadrže fluor ali granica mora postojati pa se fluor u medicinskim dozama korisiti samo u ordinacijama i stoga bi trebali redovito djecu voditi stomatologu na fluoridaciju kako bi mu zubi bili kvalitetniji a fluor se ugradio u njih tijekom nicanja.

Prilikom četkanja četkica se postavlja pod kutom od 45° i izvode se pokreti od zubnog mesa prema zubu, a grizne plohe se mogu četkati u svim smjerovima. Zube je potrebno četkati oko 3 minute kako bi uspješno očistili sve zubne površine.