Napredak laserske tehnologije u zadnjih nekoliko desetljeća doveo je do uvođenja lasera u svakodnevnu stomatološku praksu. Kad ga uspoređujemo s klasičnom metodama liječenja u stomatologiji pacijenti ga rado prihvaćaju zbog njegove bezbolnosti. Ipak kao i svaka metoda, ima svoja ograničenja, pa ne možemo očekivati da “radi čuda” i da možemo njime izbjeći sve neugodne zahvate. Navesti ćemo primjere korištenja lasera u stomatologiji.
Kod liječenja zubnih kanala koriste se gotovo sve vrste lasera koje se primjenjuju u stomatologiji. Služe kao nadopuna konvencionalnom liječenju jer omogućuju dezinfekciju inficiranih korijenskih kanala zuba.
U liječenju parodontnih bolesti primjenjuje se mehanička terapija- struganje naslaga uz korijen pod anstezijom, kemijska terapija- antiseptici te antibiotici. Pomoć u liječenju paradontnih bolesti laserom minimalno je invazivna. Specijalnim nastavcima se ulazi u paradontni džep te se eliminiraju bakterije i njihovi produkti koji uzrokuju upalu. Laser pronalazi svoju uporabu i u tretmanu periimplantitisa (upale oko zubnog imlantata).
Lasersko preoblikovanje mekih struktura (zubno meso, frenulum) tkiva ima prednost pred konvencionalnim metodama u pacijenata s imunodeficijencijom, u onih koji su pod terapijom imunosupresivima te u pacijenata koji imaju poremećaj zgrušavanja krvi zbog svog hemostatičkog efekta pa u nekim slučajevima možemo izbjeći šivanje.
Laser se može koristi i u izbjeljivanju zubi. Pogrešno je vjerovati da laser izbjeljuje zube i da je kao takav potpuno ”sigurno” za zube jer ne dolazi do oštećenja zubne cakline. Za izbjeljivanje je potrebno na zube nanijeti oksidirajući preparat (vodikov peroksid ili karbamid peroksid) kojeg laser zagrijavanjem aktivira. Dakle on služi kao pomoćno sredstvo.
Upotrebom male snage lasera u toku tretmana stvara se antiinflamatorni i analgetički efekat pa ga možemo koristiti u tretmanu afti i herpesa.
U svakodnevnoj praksi predstavlja dopunsku terapiju i nipošto ne može zamijeniti sve tradicionalne metode liječenja. Indiciran je za slučajeve teške upale zuba ili okolnih struktura te kao sredstvo koje omogućuje brže cijeljenje tkiva.