PEČAČENJE FISURA
Pečaćenja fisura je postupak kojim se prevenira nastanak karijesa u fisurama zuba. Okluzalne plohe zuba koji niču su posebno osjetljive na nastanak karijesne lezije zbog izostanka funkcionalnog kontakta s antagonistima i mehaničkog čišćenje okluzalnih površina što pridonosi nakupljanju plaka. Iako se ranije smatralo da se fisure trebaju pečatiti samo u fazi nicanja i da takav postupak nije potrebno provesti na zubima koji su četiri ili više godine nakon nicanja bez karijesne lezije, indikacija za pečaćenje fisura se postavlja ovisno o općim i lokalnim čimbenicima rizika od nastanka karijesa i ne ovisi o dobi pacijenta. Opći čimbenici rizika koje treba procijeniti kod svakog pacijenta su: iskustvo karijesa budući da karijesne lezije koje je pacijent imao i koje su sanirane ispunima mogu poslužiti kako bi se predvidio nastanak novih karijesnih lezija, prehrana tj. unos ugljikohidrata, socio-ekonomski status, preventivni postupci poput uporabe fluorida te medicinska anamneza zbog medicinski kompromitiranih pacijenata te fizičkih ili mentalnih ograničenja kod pacijenata.
Lokalni čimbenici rizika su morfologija fisura, postojeće karijesne lezije, količina sline i broj karijesogenih bakterija u slini. Ukoliko kod pacijenta postoji samo jedan opći ili lokalni čimbenik rizika, potrebno je pečatiti fisure zuba. Kontraindikacija za pečećenje fisura je karijesna lezija koja je zahvatila dentin. Materijali koji se mogu koristiti za pečaćenje fisura su tekuće kompozitne smole i staklenoionomerni cementi (SIC). Tijekom pečaćenja fisura, neovisno o materijalu koji se rabi, važno je izbjeći postavljanje prevelike količine materijala u području fisura budući da mogu nastati smetnje u okluziji i artikulaciji, mehanički stres i/ili kontrakcija materijala, mikropropusnost i pucanje samog materijala. Prilikom postavljanja kompozitnog materijala, potrebno je osigurati suho radno polje, jer je kontaminacija vlagom tijekom njegovog postavljanja najčešći uzrok neuspjeha. Kompozitni materijali se znatno kontrahiraju tijekom polimerizacije (1,5-4%) te se šire i skupljaju čak sedam puta više u usporedbi s tvrdim zubnim tkivima. Prednost SIC su manja osjetljivost na vlagu u usporedbi s kompozitnim materijalima, kemijska veza s tvrdim zubnim tkivima, modul termalne ekspanzije koji po vrijednostima odgovara caklini i dentinu te antikarijesogeno djelovanje zbog otpuštanja fluorida.
Prof.dr.sc. Ivana Miletić
doc.dr.sc. Anja Baraba
Loading ...
