Čest problem na koji pacijenti s protezama nailaze je nestabilna donja proteza. U ordinacijama gotovo svakodnevno čujemo pitanje pacijenata vezano uz ovaj problem. Najviše nejasnoće stvara činjenica da gornja proteza ima izvrsnu stabilnost dok donja gotovo i nema stabilnosti. U ovom tekstu ćemo vam ukratko objasniti zbog čega dolazi do tog problema.
Postoje dvije čeljusti u ljudskoj lubanji. Maksila je gornja čeljust koja je fiksirana na ostatak lubanje dok je mandibula donja, pomična čeljust. Sama histologija (sastav tkiva) gornje čeljusti se razlikuje od donje pa tako govorimo o poprilično različitim kostima. Koštana čahurica u kojoj se nalazi zub čini jedan veliki dio svake čeljusti i gubitkom zuba ta se kost resorbira (nestaje) i samim time već nastaje veliki problem sa stabilizacijom proteze. Gubitkom kosti gubi se i koštani greben na koji bi se proteza uopće mogla retinirati. U gornjoj čeljusti je takava pojava puno manja zbog strukture i stabilnosti nepčanog svoda. Te se gotovo uvijek može postići dobar ventilni efekt koji protezu čini stabilnom.
Drugi problem čini pomična muskulatura koju donju protezu često odiže. U prvome redu to je jezik ali i mišići dna usne šupljine.
Upravo zbog ovih razloga potrebno je pokušati svaki zub očuvati koliko je to duže moguće, jer i samo jedan zub može pružiti stabilnost koja je nužna za kvalitetan život.
Danas postoje razne mogućnosti stabilizacije donje proteze kao npr. :
- kombinirani mobilno-fiksni radovi
- teleskop krunice
- proteze retinirane imlantatima
Rješenja za potpuno bezube čeljusti mogu se potražiti samo pomoću proteza retiniranim implantatima
Loading ...
