Protetske strukture na implantatima

PROTETSKE STRUKTURE NA IMPLANTATIMA

Fiksni protetski radovi na implantatima

Pod fiksne protetske radove na implantatima svrstavamo sve radove koji je cementiraju na implantate i pacijent ih ne može samostalno skinuti. Dobre strane ovakvih radova su osjećaj čvrstoće i sigurnosti koje pružaju pacijentu, a loša strana što je održavanje higijene malo kompliciranije nego kod radova koje možete svakodnevno skinuti i počistiti. Kako je higijena oko implantata glavni faktor koji određuje njihovu trajnost, pacijenti sa ovakvim oblikom terapije moraju biti jako dobro upoznati sa metodama održavanja higijene, a i obavezne su posjete stomatologu barem svakih 6 mjeseci. Doktor pri kontroli može skinuti rad sa implantata i temeljito očistiti implantat i protetski rad.

Krunice na implantatima

Najčešći i najjednostavniji oblik implantološke terapije je nadoknada jednog izgubljenog zuba implantatom. Sam zahvat je rutinska operacija u lokalnoj anesteziji koju iskusni kliničar može izvesti u 20 minuta uz minimalnu neugodu za pacijenta tijekom i nakon zahvata. Glavna prednost ove terapije je što nije potrebno izbrusiti susjedne zube i napraviti most, već pacijent dobiva novi zub na mjestu izgubljenog koji u potpunosti nadomještava prirodni. Ovako se izbjegava glavni nedostatak mosta, a to je teško čišćenje oko zuba koji se nadomještava te pacijent može temeljito i efikasno čistiti područje oko implantata. Opasnost za trajnost ovakvog rada leži u cementiranju krunice na abutment u ustima. Zbog karakteristika cementa, nekada je stomatologu teško temeljito očistiti stvrdnuti cement iz područja oko implantata, a to je često dovodi do upala i konačnog gubitka kosti oko implantata. Danas se nadoknada jednog zuba sve više usmjerava na tzv. krunice na vijak. To su krunice koje se cementiraju na abutment izvan usta i taj spoj se može savršeno ispolirati, a na griznoj plohi imaju otvor kroz koji stomatolog krunicu uvija na implantat. Tako se krunica prilikom kontrole može skinuti i temeljito očistiti, a ako je potrebno na njoj se mogu i izvršiti korekcije oblika ili boje.

Mostovi na implantatima

Ovakav oblik protetskog rada podrazumjeva nadoknadu 2 ili više zubi ugradnjom većeg broja implantata. Ovdje postoji jedno kontraverzno područje, a to je povezivanje implantata sa zubima. Neki autori nisu dokazali nikakve štetne posljedice, kako za zub tako i za implantat, dok drugi izričito zagovaraju izbjegavanje takvog povezivanja. Izvor problema je u tome što je zub sa čeljusnom kosti povezan pomoću ligamenta i ima određeni pomak prilikom žvakanja, a implantat je vezan izravno za kost te kod njega ne postoji takav pomak. Ako povežemo dva predmeta od kojih jedan ima pomak, a drugi nema, vjerojatnost je da će doći do štetnih djelovanja na jedan od ta dva dijela sustava. Pošto nema jedinstvene preporuke, odgovornost je na stomatologu da procijeni je li povezivanje zuba i implantata opravdano u određenom slučaju.

Najčešći oblik terapije mostovima na implantatima je jednostrana ili obostrana nadoknada stražnjih zubi. Ako nedostaju tri zuba (npr. četvorke, petice i šestice) dovoljno je ugraditi dva implantata, jedan na položaj prednjeg i jedan na položaj stražnjeg zuba koji nedostaje te njih povezati mostom od 3 člana.

Najopsežniji oblici terapije mostovima na implantatima su „All-on-4“ i „All-on-6“. Ovi oblici terapije su izvrsno rješenje za pacijente kod kojih je prisutno malo preostale kosti, a želi se izbjeći dugotrajna nadogradnja kosti te pacijent ne želi protezu na skidanje. Temelji se na preciznoj CT dijagnostici kojom se planira položaj i nagib implantata u preostaloj količini kosti. Cijeli zahvat je gotov za 1-2 sata i izvrsna strana ovakvog rada je da pacijent već u istom danu nakon ugradnje implantata može dobiti privremene mostove što odmah vraća samopouzdanje te se pacijent vrlo brzo privikava na nove zube. Nakon vremena potrebnog za sraštavanje implantata sa kosti, izrađuje se trajni rad od akrilata (reducirana proteza bez nepca) ili keramike (pravi most). Koju od ove dvije metode odabrati, ovisi o količini preostale kosti, ali i o financijskoj mogućnosti pacijenta. Ako pacijent ima dovoljno kosti i može platiti taj oblik terapije, preporuča se ugraditi veći broj implantata jer će takav rad biti dugotrajniji i ugodniji za pacijenta.

Mobilni protetski radovi na implantatima

Ovaj oblik protetske terapije podrazumjeva potpune proteze koje se pričvršćuju na implantate, ali ih pacijent može svakodnevno samostalno skidati i održavati higijenu oko implantata. Na njega se često odlučuju pacijenti koji već nose potpune proteze, ali nisu zadovoljni čvrstoćom njihovog dosjeda. Broj implantata koji je potreban za stabilizaciju proteze ponovo određuje stanje kosti i financijsko stanje pacijenta. Najmanji mogući broj implantata potrebnih za stabilnost proteze je 2 implantata po čeljusti. U gornjoj čeljusti je količina od dva implantata možda čak i ispod minimuma, jer zbog oblika i same građe čeljusti takav rad ne može biti garantirano dugotrajan, ali ako je to jedina moguća opcija i pacijentu olakšava život, nije za odbaciti. U donjoj čeljusti je minimalan broj od dva implantata dovoljan. Iz statičkih i funkcijskih razloga, ugradnja četiri implantata po čeljusti (2 na mjesto očnjaka i 2 na mjesto prvih kutnjaka) se smatra idealnom količinom i uspješnost takvog protetskog rada je vrlo visoka.

Sama veza proteze za implantat se osigurava pomoću posebnih vrsta abutmenta kao što su lokatori, kugle, prečke, teleskopi i sl. Kod svih oblika veza jedan dio se nalazi na implantatu, a drugi u protezi te se proteza mehanički veže jednim na drugi. Veza treba biti dovoljno čvrsta da protezu održava na ležištu prilikom govora i žvakanja, a opet dovoljno popustljiva kako bi pacijent mogao protezu skinuti i održavati higijenu.

Mato Paljetak dr.med.dent.