Intrakanalne nadogradnje
Luka Lubina, univ. mag. med. dent. spec.
Kod velikih destrukcija zuba kao posljedica karijesa ili traume potrebno je napraviti dodatnu retencijsku površinu kako bi krunica ili ispun (plomba) mogao što duže trajati. Ukoliko je zub liječen (izvađen živac) i rendgenska snimka pokaže zadovoljavajuće rezultate liječenja, pristupa se ugradnji intrakanalne nadogradnje.
Danas su standard staklom ojačane kompozitne nadogradnje koje se smatraju jako čvrstom kemijskom vezom sa zubnim tkivom korijena. No svoje indikacije i primjenu također imaju i lijevane metalne nadogoradnje te (sve rijeđe) konfekcijske metalne nadogradnje koje se retiniraju mehanički.
Da bi se nadogradnja uopće mogla kvalitetno napraviti potrebno je zadovoljiti neke preduvjete od kojih su najvažnije kvalitetno endodontski saniran zub te da destrukcija tkiva nije prevelike i ne može se postići suho radno polje. Osim toga vrlo je važno da zub nije parodontno kompromitiran.
Ukoliko su preduvjeti zadovoljeni stomatolog pristupa izradi nadogradnje. Kompozitne nadogradnje se izrađuju direktno u ustima dok se metalne izrađuju u dvije faze. Prva faza je uzimanje otiska u ordinaciji a druga izrada iste u dentalnom laboratoriju.
Nakon što je nadogradnja cementirana stomatolog će odlučiti koja je suprastruktura najbolje riješenje za pojedinog pacijenta.
Nadogradnje (intrakanalni kolčići) su standard koji se danas svakodnevno koristi u ordinacijama te se neki naoko potpuno uništeni zubi mogu vrlo kvalitetno popraviti i služiti još dugi niz godina.
