Sistemske komplikacije neliječenoga periapikalnog procesa prvog kutnjaka donje čeljusti

Preriapikalna lezija upalna je promjena vrha korijena zuba koja obuhvaća kost i okolno tkivo koja okružuje zub. Uzrok je najčešće infekcija zubne pulpe, središta zuba u kojemu su krvne žile, limfni putevi i osjetilna vlakna. Te promjene nastaju ako se ne liječi karijes.
Ako je riječ o akutnom, novonastalom upalnom procesu, klinički se manifestira kao lokalna upala koja podrazumijeva bolnost, oteklinu, crvenilo i toplinu.
Neodgovarajuće liječenje periapikalnoga upalnog procesa rezultira periapikalnim apscesom, tj. granulomom zuba.
Kronični granulom može perzistirati godinama. U najvećem broju slučajeva te lezije od početka imaju kronični tijek i potpuno su bez simptoma. Katkad se može uočiti fistularni otvor kroz koji se drenira gnoj.
Liječenje periapikalnoga upalnog procesa obuhvaća liječenje korijena zuba uz sistemsku antibiotičku terapiju, a drugi način je kirurško uklanjanje procesa na vrhu korijena zuba koje se naziva apikotomija ili samo vađenje zuba.
Najčešće su upalne promjene lokalizirane na kost i okolno zubno tkivo. Širenje infekcije na udaljenje organe i organske sustave nazivamo sistemskim komplikacijama. Prostori glave i vrata nemaju prave granice koje bi ograničile brzo širenje upale u susjedne anatomske strukture glave, vrata i sredoprsja. Tim klinički važnim regijama treba posvetiti veliku pozornost jer infekcija navedenog područja može biti smrtonosna. Smjer njezina širenja ovisi o smještaju bolesnoga zuba u usnoj šupljini te o imunosnom sustavu domaćina i stupnju patogenosti bakterije. U stanjima kada je oslabljen obrambeni sustav organizma zbog bolesti ili stresa, može se dogoditi sistemsko širenje infekcije.
To pokazuje slučaj mlade dojilje koja se javila u infektivnu ambulantu zbog općih simptoma upale, febriliteta i malaksalosti, uz pridruženu bolnost lijeve strane ždrijela pri gutanju te bolnost i palpatornu povećanost limfnih čvorova na lijevoj strani vrata. Poslije laboratorijske obrade i dokazane infekcije, pacijentici je ordinirana antibiotička terapija te je poslana kući. Kako su se opći simptomi pogoršavali, poslije nekoliko dana ponovno je došla u infektivnu ambulantu s pridruženim lokalnim simptomima crvenila vrata koje je upućivalo na početni razvoj celulitisa koji podrazumijeva upalu kože i potkožnog tkiva. Hitno je hospitalizirana. Kompjutoriziranom tomografijom potvrđena je oteklina u području kože, potkožnoga tkiva s početnim širenjem u dublje slojeve mišićnoga tkiva. Uz propisanu intravensku antibiotičku terapiju upalni je proces zaustavljen. U slučaju nastavka širenja upale u sredoprsje opisani su slučajevi smrtnog ishoda pacijenata zbog brzine širenja infekcije i kasno postavljene dijagnoze unatoč ordiniranoj terapiji.
Retrogradno se postavila sumnja na širenje procesa iz prvog kutnjaka donje čeljusti, što je potvrdila radiološka obrada (ortopan).
Glavni razlozi za kasno dijagnosticiranje širenja upale kao posljedice perzistirajućeg periapikalnog granuloma jesu nespecifični simptomi u ranoj fazi i otežano utvrđivanje uzročno-posljedične veze s izvorom infekcije. Ovaj prikaz slučaja pokazuje koliko su važni redoviti kontrolni pregledi kod doktora dentalne medicine i pravodobno liječenje.