Oralno zdravlje kod transplantiranih bolesnika
mr. sc. Ivo Povrzanović, dr. med. dent.
Transplantacija organa predstavlja životno važan medicinski zahvat koji omogućuje bolesnicima s uznapredovalim bolestima pojedinih organa (srce, bubrezi, jetra i dr.) da presađivanjem organa sa živog ili neživog davatelja povrate zdravlje i produlje život. Međutim, uspješna transplantacija zahtijeva dugotrajnu imunosupresivnu terapiju kako bi se spriječilo odbacivanje transplantiranog organa. Iako je imunosupresija ključna za sprječavanje odbacivanja transplantiranog organa, ona također povećava rizik od nastanka različitih komplikacija, uključujući i one koje se odnose na oralno zdravlje. Stomatolozi imaju ključnu ulogu u upravljanju oralnim zdravljem transplantiranih bolesnika kako bi se spriječile komplikacije i osigurala optimalna kvaliteta života.
Imunosupresija i oralno zdravlje
Imunosupresivna terapija, koja se koristi kako bi se spriječilo odbacivanje transplantiranog organa, smanjuje sposobnost organizma da se bori protiv infekcija. To uključuje i infekcije u oralnoj šupljini koje mogu biti posebno problematične kod transplantiranih bolesnika. Povećana osjetljivost na infekcije može dovesti do razvoja parodontitisa, oralnih kandidijaza, herpetičnih infekcija i drugih stanja koja mogu ugroziti oralno zdravlje.
Parodontitis, upalna bolest potpornog tkiva zuba, predstavlja značajan problem kod transplantiranih bolesnika. Imunosupresivna terapija može pogoršati stanje potpornog aparata zuba što može dovesti do gubitka zuba i drugih komplikacija. Osim toga, parodontitis može imati sustavne efekte uključujući povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa što je posebno važno za transplantirane bolesnike koji su već pod rizikom od različitih zdravstvenih problema.
Transplantirani su bolesnici pod povećanim rizikom od različitih oralnih infekcija uključujući kandidijazu, herpetične infekcije i bakterijske infekcije. Oralna kandidijaza, uzrokovana gljivicom Candida albicans, česta je kod pacijenata na imunosupresivnoj terapiji. Simptomi uključuju bijeli sloj na jeziku i sluznici usne šupljine, bol, pečenje i nelagodu. U sklopu gljivične infekcije može se javiti i upala kutova usne šupljine s okolnim crvenilom što za posljedicu ima pucanje kože i sluznice i povremeno krvarenje. Herpetične infekcije, uzrokovane virusom herpes simplex, također su češće kod imunokompromitiranih pacijenata i mogu uzrokovati bolne ulceracije u usnoj šupljini nalik dubokim i velikim aftama koje teško zacjeljuju.
Imunosupresivni lijekovi, kao što su ciklosporin, takrolimus i sirolimus, mogu uzrokovati nuspojave koje utječu na oralno zdravlje. Na primjer, ciklosporin može uzrokovati gingivnu hiperplaziju, stanje u kojem desni postaju prekomjerno razvijeni i osjetljivi. To stanje otežava ili onemogućuje održavanje oralne higijene, a time raste rizik od nastanka parodontitisa. Gingiva postaje žarkocrvena, krvari i na najmanji dodir ili pri hranjenju. Kod održavanja oralne higijene javlja se obilno krvarenje pa pacijenti izbjegavaju četkanje što samo pogoršava stanje. Također, neki imunosupresivni lijekovi mogu uzrokovati kserostomiju (suhoću usne šupljine) što može dovesti do povećanog rizika od karijesa i oralnih infekcija.
Prevencija je ključna u održavanju oralnog zdravlja transplantiranih bolesnika. Stomatolozi trebaju raditi u bliskoj suradnji s transplantacijskim timovima kako bi osigurali da pacijenti dobiju odgovarajuću stomatološku skrb prije i nakon transplantacije. Prije transplantacije, potrebno je provesti temeljiti stomatološki pregled i liječiti sve postojeće oralne infekcije i bolesti. Nužno je ukloniti sve zube koji su mogući izvor žarišnih infekcija. Nakon transplantacije, redoviti stomatološki pregledi i održavanje oralne higijene ključni su za prevenciju komplikacija.
Redoviti stomatološki pregledi: transplantirani bolesnici trebaju imati redovite stomatološke preglede, najmanje dva puta godišnje, kako bi se otkrile i liječile eventualne oralne infekcije i bolesti u ranim stadijima.
Održavanje oralne higijene: pacijenti trebaju biti educirani o važnosti redovitog pranja zuba, upotrebe konca za zube i ispiranja usta antiseptičkim sredstvima. Upotreba mekih četkica za zube i neabrazivnih pasta za zube može pomoći u smanjenju iritacije desni.
Liječenje kserostomije: pacijentima koji pate od kserostomije preporučuje se upotreba umjetnih sline, žvakanje guma bez šećera i izbjegavanje alkohola i pušenja. Također, važno je unositi dovoljno tekućine i koristiti vlažne sprejeve za usta.
Upravljanje gingivnom hiperplazijom: kod pacijenata koji razviju gingivnu hiperplaziju uzrokovanu imunosupresivnim lijekovima može biti potrebno prilagoditi terapiju ili provesti kirurško uklanjanje prekomjernog tkiva desni kako bi se uklonilo gingivne džepove te omogućilo učinkovito čišćenje.
Antimikrobna terapija: u slučajevima oralnih infekcija može biti potrebno propisati antimikrobnu terapiju uključujući antimikotike, antivirusne ili antibakterijske lijekove, ovisno o vrsti infekcije.
Briga za oralno zdravlje transplantiranih bolesnika predstavlja važan aspekt njihove ukupne skrbi. Imunosupresivna terapija, iako neophodna za prevenciju odbacivanja transplantiranog organa, povećava rizik od oralnih infekcija i drugih komplikacija. Stomatolozi imaju ključnu ulogu u prevenciji i upravljanju tim stanjima, i to redovitim pregledima, edukacijom pacijenata i suradnjom s transplantacijskim timovima. Održavanje optimalnog oralnog zdravlja ne samo da poboljšava kvalitetu života transplantiranih bolesnika već može doprinijeti i boljim rezultatima transplantacije.
KUTAK O NAZIVLJU
Gingiva je stručni naziv za dio sluznice unutar usne šupljine koji prekriva kost u koju su uloženi zubi te okružuje vrat zuba. Zubno meso i desni jesu nazivi za gingivu koji se često koriste u svakodnevnom govoru. Iz naziva „gingiva” izvodi se naziv „gingivitis” koji označava površinsku upalu zubnog mesa. Kada ta upala zahvaća dublje dijelove i dovodi do gubitka kosti oko zuba, tada je riječ o parodontitisu, tj. upali parodonta – potpornog sustava zuba.
