Zamislite da vas tjednima ili mjesecima svaki dan u ustima peče kao da ste upravo pojeli feferon – ali bez ikakvog stvarnog uzroka. Taj neugodan osjećaj pečenja, bez klinički vidljivih promjena na sluznici, poznat je kao sindrom pekućih usta (engl. burning mouth syndrome, BMS). Riječ je o složenom i često frustrirajućem stanju koje najčešće pogađa žene u menopauzi iako se može javiti i kod muškaraca i mlađih osoba.
Pacijenti s BMS-om žale se na osjećaj žarenja ili pečenja u usnoj šupljini. Simptomi su najčešće lokalizirani na jeziku, ali se mogu javiti i na usnicama, nepcu ili cijeloj sluznici usne šupljine. Također, simptomi se mogu seliti s jedne lokalizacije unutar usne šupljine na drugu. Simptomi mogu trajati satima, a nerijetko i cijeli dan. Često se pogoršavaju kako dan odmiče, a ujutro mogu biti slabije izraženi ili potpuno izostati. Mnogi se pacijenti uz osjećaj pečenja žale i na poremećaj okusa (npr. metalan, kiselo, gorak ili slan okus), gubitak okusa i/ili osjećaj suhoće u ustima. Ono što je karakteristično za BMS jest da za vrijeme žvakanja ili cuclanja bombona dolazi do olakšanja simptoma.
Točan uzrok BMS-a nije u potpunosti razjašnjen. U prošlosti se BMS povezivao s različitim stanjima kao što su anemija, šećerna bolest, alergija na stomatološke materijale, gastritis i slično, ali novije studije nisu pronašle dokaze o povezanosti BMS-a i navedenih stanja. Danas postoji sve više dokaza koji govore u prilog tomu da je BMS neuropatski poremećaj. Što se točno događa, još uvijek nije do kraja razjašnjeno. Jedna od teorija, koju potvrđuju i novija istraživanja, govori o promjenama u načinu na koji naš živčani sustav prenosi i obrađuje osjet bola. Naš mozak i živci imaju sustav „kočenja“ koji sprječava da osjećaj bola postane prejak. U tom procesu važnu ulogu ima kemijska tvar zvana dopamin. Kod nekih osoba s BMS-om dolazi do smanjene aktivnosti dopamina u mozgu što dovodi do toga da „kočnice“ na osjet bola više ne rade kako treba. Rezultat je toga da mozak bolno reagira i na normalne podražaje poput okusa ili dodira.
To se može usporediti sa situacijom kada alarm za dim neprestano zvoni iako nema požara – sustav koji bi trebao štititi sada šalje lažne signale. Zato osobe s BMS-om osjećaju pečenje i bol iako u ustima nema vidljive ozljede ni upale.
Dijagnoza se BMS-a postavlja na temelju kliničkog pregleda i razgovora s pacijentom. Klinički nalaz sluznice potpuno je uredan i na sluznici nema vidljivih promjena koje bi objasnile simptome. Prisutnost simptoma na klinički potpuno urednoj sluznici može zavesti pacijente (a nerijetko i zdravstvene radnike) koji u prisutnosti upornih, dugotrajnih simptoma počnu „primjećivati“ različite „promjene“ na sluznici i normalne anatomske strukture (npr. jezične papile) proglašavati patološkima. Zbog toga je nužno da pacijenta pregleda iskusni specijalist oralne medicine koji je upoznat s anatomskim osobitostima i varijacijama zdrave oralne sluznice.
Daljnje dijagnostičke pretrage poput rendgenskih snimaka, mikoloških ili bakterioloških brisova, krvnih nalaza, alergoloških testova, gastroskopije i sl. nisu potrebne. Budući da BMS može dugo trajati, lako je upasti u zamku neprestanog traženja uzroka – od jednog specijalista do drugog, od jedne pretrage do druge, u nadi da će se napokon „nešto pronaći“. Taj fenomen poznat je pod nazivom „doctor shopping“. No riječ je o stanju kod kojeg je klinički nalaz sluznice uredan, svi su sustavni nalazi uredni, a dodatne pretrage samo pogoršavaju stres i tjeskobu. Zbog nepostojeće kliničke slike, odnosno urednog nalaza i uporno prisutnih simptoma, BMS često prođe neprepoznat ili se pogrešno dijagnosticira. Pacijenti se osjećaju frustrirano, nerijetko smatraju da ih se ne shvaća ozbiljno, a njihova kvaliteta života znatno je narušena. Rana dijagnoza i podrška mogu pomoći ne samo u ublažavanju simptoma već i u psihološkoj stabilnosti pacijenta.
Liječenje BMS-a započinje informiranjem pacijenta o stanju. Pacijentu je potrebno njemu razumljivim jezikom objasniti što je BMS, o kakvom je poremećaju riječ i što se događa u podlozi poremećaja. Nadalje, pacijenta treba informirati da se stanje često (otprilike jedna od 13 žena u poslijemenopauzi ima BMS) i dugotrajno. Valja naglasiti da nije riječ ni o kakvoj zaraznoj ili opasnoj bolesti. Vrlo često pacijenti su zabrinuti da imaju rak u usnoj šupljini tako da je potrebno eksplicitno reći da nije riječ o raku. Pacijenta treba uputiti kako će si pomoći u smanjenju tegoba uzimanjem bombona bez šećera ili usitnjenih komadića leda (zbog ranije opisane karakteristike BMS-a kod koje dolazi do smanjenja tegoba za vrijeme žvakanja ili cuclanja bombona). Nakon inicijalnog razgovora većina pacijenata osjeti olakšanje. Tijekom vremena postupno dolazi do smanjenja tegoba i još važnije do smanjenja stresa povezanog s dugotrajnim bolnim poremećajem u usnoj šupljini. U obzir kao terapijska mogućnost dolaze još i različiti lijekovi koji djeluju na središnji živčani sustav (klonazepam, amitriptilin…), ali:
a) nema čvrstih dokaza o njihovoj učinkovitosti, moguće je da je riječ o placebo učinku
b) navedeni lijekovi ne mogu dovesti do potpunog prestanka, nego tek do smanjenja simptoma
c) ti lijekovi često imaju nuspojave koje pacijenti ne mogu tolerirati.
Nakon informiranja o ograničenjima terapije, većina pacijenata odustane od pokušaja uzimanja tih lijekova. Različite tekućine za ispiranje usta, protugljivični lijekovi i antibiotici nemaju učinka. Osim što mogu imati različite nuspojave, njihovo bezuspješno uzimanje može dovesti do povećanja frustracije pacijenta. Isto tako, nema nikakve potrebe za zamjenom protetskih nadomjestaka (mostova, krunica, proteza) radi isključenja eventualne alergije na stomatološke materijale jer BMS nije alergijska reakcija.
Iako je BMS stanje koje može trajati mjesecima ili godinama, u većine pacijenata postupno dolazi do bitnog smanjenja tegoba i poboljšanja kvalitete života. Iako nije životno ugrožavajući, BMS itekako utječe na svakodnevno funkcioniranje. Stoga ako imate slične simptome, ne čekajte – obratite se specijalistu oralne medicine. Svaki osjećaj bola ili pečenja u ustima zaslužuje pozornost i ozbiljan pristup. Pravilnim pristupom moguće je pronaći olakšanje, vratiti kvalitetu života i osjećaj kontrole nad vlastitim zdravljem.