Kserostomija, subjektivan osjećaj suhih usta, čest je simptom s kojim se stomatolozi susreću u svakodnevnoj praksi. Iako uzroci mogu biti različiti, od lijekova do radioterapije, posebnu skupinu pacijenata čine oni s autoimunim bolestima. Kod njih imunološki sustav napada vlastite egzokrine žlijezde, uključujući žlijezde slinovnice, što dovodi do njihove progresivne disfunkcije. Posljedica je smanjena količina i promijenjen sastav sline, što značajno kompromitira oralno zdravlje.
Patofiziologija
Najpoznatiji primjer je Sjögrenov sindrom, primarna autoimuna bolest u kojoj dolazi do limfocitne infiltracije i destrukcije acinarnih stanica žlijezda slinovnica. To rezultira hipofunkcijom i postupnim gubitkom salivarne sekrecije.
Slični simptomi mogu se javiti i kod drugih autoimunih bolesti – reumatoidnog artritisa, sistemskog eritemskog lupusa, skleroderme i autoimunog tiroiditisa. U tim slučajevima govorimo o sekundarnom Sjögrenovom sindromu ili o hiposalivaciji povezanoj s osnovnom bolešću i njezinim liječenjem (npr. dugotrajna imunosupresivna terapija).
Promjene u sastavu sline nisu samo kvantitativne nego i kvalitativne – dolazi do smanjene puferske sposobnosti, smanjene koncentracije kalcija i fosfata te poremećaja antimikrobne funkcije.
Kliničke posljedice za oralno zdravlje
Za stomatološku struku važno je naglasiti da hiposalivacija dovodi do:

• ubrzanog razvoja karijesa, osobito cervikalnih i radikularnih lezija,
• oralnih infekcija, ponajprije kandidijaze, ali i oportunističkih bakterijskih infekcija,
• mukozitisa i ulceracija – sluznica je atrofična, krhka i sklona traumi,
• halitoze i disgeuzije – zbog poremećene mikrobiote i smanjene samočisteće funkcije,
• problema s protetikom – otežana retencija proteza i učestala iritacija sluznice.

Osim toga, suha usta značajno smanjuju kvalitetu života – pacijenti prijavljuju poteškoće u govoru, gutanju i spavanju, uz trajni osjećaj žeđi i nelagode.
Dijagnostika
Dijagnostički postupci uključuju kombinaciju subjektivne i objektivne procjene:
anamneza – osjećaj suhoće, učestalo buđenje noću, poteškoće u gutanju i govoru,
klinički pregled – atrofična sluznica, angularni heilitis, povećana učestalost karijesa i oralnih infekcija,
sialometrija – mjerenje stimuliranog i nestimuliranog protoka sline,
dodatne metode – sialografija, scintigrafija, biopsija malih žlijezda slinovnica, prema potrebi.
Stomatolog je često prvi zdravstveni stručnjak koji primjećuje simptome i može uputiti pacijenta na daljnju reumatološku ili imunološku obradu.
Terapijski pristupi
Opće mjere
redovita hidracija i ovlaživanje zraka,
izbjegavanje alkohola, kave i duhana,
prilagodba terapije lijekovima koji smanjuju salivaciju.
Stimulacija žlijezda
žvakaće gume bez šećera,
farmakološki stimulansi (npr. pilokarpin) u odabranim slučajevima.
Supstitucija sline i lokalna zaštita
umjetna slina, hidratantni gelovi i sprejevi,
adhezivne pastile s xilitolom: lijepe se na desni iznad ili ispod kutnjaka i polako otpuštaju hidratantne i zaštitne sastojke kroz nekoliko sati.
Studija Burgess & Lee (2012) pokazala je da uporaba ovih pastila tijekom noći značajno povećava subjektivni osjećaj vlažnosti u ustima i smanjuje jutarnju nelagodu. Nakon tjedan dana korištenja, percepcija oralne vlažnosti ujutro porasla je više od tri puta, a razina nelagode se prepolovila. Većina ispitanika prijavila je i manje prekida sna povezanih sa suhoćom usta, a nuspojava nije bilo.