Pacijent na antikoagulantnoj terapiji u ordinaciji dentalne medicine

Antikoagulantna terapija predstavlja specifičan oblik liječenja kojim se inaktiviraju faktori potrebni za zgrušavanje krvi i time se smanjuje mogućnost nastanka i razvoja ugruška u krvnim žilama (arterijama i venama). Najčešće korišteni lijek kod ovakvih stanja je varfarin (Martefarin od 3 mg). Ovaj vid liječenja koristi se u liječenju već nastalih ugrušaka ( venske ili arterijske tromboze, srčani ili moždani infarkti), ali i u sprečavanju nastanka ugrušaka kod bolesnika sa visokim rizikom (bolesnici sa umjetnim srčanim zaliscima, srčanim aritmijama, ortopedskim zahvatima, ranijim učestalim trombozama). Dok upotreba antikoagulntnog lijeka s jedne strane smanjuje rizik stvaranja ugruška u krvi, s druge strane smanjena sposobnost krvi da se zgruša može dovesti do krvarenja u različitom obliku.

Da bi krv bolesnika bila dovoljno “razrijedjena” ( spriječavanje nastanka ugruška) ali ne i previše “rijetka” da izazove krvarenje potrebne su stalne laboratorijske kontrole.Učestalost laboratorijskih kontrola nije ista za svih. U većine bolesnika koji su od ranije na terapiji kontrole su svakih 2 do 3 tjedna. Kod bolesnika kojima se doziranje lijeka teže stabilizira kontrole su češće (svakih 7 dana), a kod bolesnika sa stabilnom dozom u dužem periodu kontrole su rjedje (svakih 4 ili 5 tjedana). Bolesnici kod kojih je došlo do pogoršanja laboratorijskog nalaza takodjer zahtijevaju promjenu doze i raniju kontrolu. Neophodno je laboratorisjko ispitivanje krvi Test kojim se vrši ispitivanje krvi je protrombinsko vrijeme, a stupanj “ razrijedjenosti”se izražava INR-om.

Protrombinsko vrijeme ( PV ) je najčešće korišten, globalni koagulacijski test za otkrivanje poremećaja zgrušavanja. Vrijednosti testa izrazene su u postotku ( 1.0 = 100 % ). Normalna vrijednost PV- a je jednako ili više od 0.70. Pacijenti na antikoagulantnoj terapiji obično imaju vrijednost od 0.30. Za svaku dijagnozu postoji utvrdjen raspon INR-a (2,0 do 3,0 za bolesnike s nižim rizikom, te 3,0 do 4,0 za bolesnike s visokim rizikom za nastanak tromboze). Liječnik na temelju nalaza i ostalih podataka odlučuje o daljnoj dozi lijeka.

Na djelovanje antikoagulantnog lijeka mogu djelovati brojni drugi lijekovi, te je zbog toga potrebno da bolesnik navede ili pokaže sve lijekove koje dodatno uzima. Protiv bolova i temperature najsigurnije je koristiti paracetamol. Zbog “ razrijeđenosti” krvi bolesnici koji uzimaju ovaj lijek ne smiju ambulantno vaditi zube kod izabranog stomatologa, niti dobivati intramuskularne injekcije.

Ekstrakcija zuba vrši se kod oralnog kirurga uz prethodni dogovor o terapiji. Pacijent prilikom dolaska kod oralnog kirurga mora imati predhodne nalaze krvi, te nalaz liječnika opće medicine ili specijaliste iz kojeg je razloga antikoagulantna terapija uvedena. Kod teških bolesnika ne smije se prekidat terapija bez predhodnog odobrenja specijaliste koji je uveo istu terapiju.